Haris-ef.: Es-selamu ‘alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu
Znam da volite lekcije u kojima razgovaramo. Pa hajde evo da vidimo znate li ovo. Kada dođemo u jedan grad, kako ćemo najlakše naći u njemu džamiju? Mahire, jesi li to ti diao ruku?
Mahir: Pa na internetu ćemo naći adresu džamija u tom gradu i onda pomoću navigacije lahko ćemo naći.
Haris ef.: Odlično. Ima li još neko neku ideju. Neko od djevojčica?
Rumejsa: Pa ako sretnemo neku ženu sa hidžabom staćemo i pitati je gdje sa džamija nalazi.
Haris-ef.: Lijepo. Super ideja! ima li još neko?
Elma: Mogu li kazati, efendija?
(efendija joj daje znak da može)
Elma: Pa najjednostavnije je da vidimo munaru i odmah znamo gdje je džamija.
Haris-ef.: Bravo. Svaki odgovor je odličan. Prva dva primjera nam kazuju da vi djeco živite u gradovima gdje ne postoje džamije sa munarom i oslanjate se na alternativne načine kako saznati gdje se džamija nalazi.
Naravno, Elma nam je kazala onaj najjednostavniji način, a to je da tražimo munaru i kada nađemo munaru našli smo i džamiju.
Nažalost, kako su sada gradovi veći i zgrade više, teško je vidjeti munaru izdaleka i u gradu gdje ima više džamija, pa se moramo osloniti na neku mobilnu aplikaciju ili internet gdje možemo pronaći adrese džamija.
Nažalost, jako malo džamija na Zapadu imaju munare, a još manje imaju dozvolu lokalnih vlasti da se sa njih uči ezan.
Osnovna funkcija munare jeste da se sa nje uči ezan. Nekada davno, kada nije bilo struje i razglasa i kada je bilo manje satova i vaktija, učenje ezana sa munara je bilo posebno važno jer je ljudima ukazivalo kada počinje neki namaski vakat.
Danas učimo o ezanu i ikametu. Ezan je poziv na zajednički namaz u džematu.
Tekst ezana glasi ovako: