Muallima Fatima: Današnja lekcija je o tevbi – pokajanju.

Tevba ili pokajanje je priznanje, iskreno žaljenje i kajanje za počinjeni grijeh.

U priči koju smo upravo ispričali imamo primjer učinjene greške i postupanje dječaka Tarika. Ali, o priči ćete imati za zadaću uraditi nekoliko zadataka, a mi ćemo sada ukratko kazati nekoliko važnih informacija o pokajanju.

Pokajanje treba biti svakodnevnica vjernika jer svi mi griješimo. Prvo pokajanje je bilo pokajanje našeg praoca Adema, a.s. i njegove supruge Have nakon što su napravili grešku u džennetu. Čim su učinili grešku shvatili su da su je napravili i odmah su tražili da im Allah Uzvišeni oprosti. Najbolje je što prije učiniti pokajanje, a da bi imali nadu da će Allah, dž.š., naše kajanje prihvatiti potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta:

• prestati sa činjenjem grijeha
• iskreno, srcem se kajati
• prezirati i više taj grijeh ne činiti

Zejneb: Muallima, imam jedno pitanje. Ako neko, na primjer, od nekoga ukrade nešto… na primjer mobitel. Može li onda on kada dođe kući iskreno se pokajati i reći da nikada više neće ukrasti mobitel i da mu bude oprošteno?

Muallima Fatima: Ovo je super pitanje. Kada neko učini grijeh koji je grijeh i prema nekome od ljudi kao što je krađa, ogovaranje, ismijavanje nekoga,… onda je potrebno prije tevbe Allahu Uzvišenome tražiti halal ili tražiti oprost od te osobe. Ako je bila krađa, vratiti ukradeno. Ako je bila uvreda ili slično onda se izvinuti i priznati svoju grešku. Tek nakon toga uputiti pokajanje Allahu dragome.

Navešćemo tri načina pokajanja i nadam se da ćemo ih naučiti.