Haris-ef: Esselamu ‘alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu,

Kao i dosta puta do sada počinjemo sa pitanjem. Zamislimo da smo iz mekteba otišli na izlet. Mnogo smo hodali i gotovo svu vodu koju smo imali sa sobom smo popili. Nismo naišli ni na kakav bunar ili potok, a vrijeme namaza polahko ističe. Šta ćemo uraditi?

Mirsad: Pa klanjaćemo kada se vratimo kući. Ako nemamo vode za abdest onda nećemo klanjati.

Haris-ef.: Ne može tako, Mirsad. Namaz se mora uvijek klanjati bez obzira u kojoj situaciji se nalazili.

Mirsad: Pa kako ćemo kada nemamo vode za abdest?

Haris-ef.: Ako nemamo vode da uzmemo abdest, a vrijeme je namaza, umjesto abdesta uzećemo tejemmum.

Tejemmum je simbolično čišćenje radi klanjanja namaza ili učenja Kur’ana.

Mirsad: Znači da se sa tejemmumom može učiti i Kur’an?

Haris-ef.: Da, Mirsad. Tejemmum u potpunosti mijenja abdest, sve dok ne dođemo do vode ili dok nemamo mogućnost da koristimo vodu.

Na primjer, može osoba imati vodu ali biti bolesna od nekog kožnog oboljenja gdje ljekari savjetuju da se ne kvasi tijelo. I u tom slučaju ćemo uzeti abdest.

Također, vratimo se našem primjeru s početka. Dok smo na izletu, recimo da nam je ostalo malo vode gdje bi mogli uzeti abdest, ali bi onda ostali žedni. Pošto islam uvijek gleda na očuvanje života čovjeka, propis je da se voda čuva za piće, a da se uzme tejemmum.