Haris-ef: Esselamu ‘alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu,

Dragi učenici, ljudi nisu uvijek zdravi i znaju se s vremena na vrijeme razboljeti. Šta mislite, kada je neko bolestan, mora li klanjati?

Halil: Zavisi. Ako ga malo boli ili ako nije nešto opasno onda mora, a ako je mnogo bolestan onda ne mora dok ne ozdravi.

Lejla: Ja mislim da mora uvijek. Jer, kako će čovjek sam sebi odrediti kada je to malo, a kada mnogo bolestan?

Halil: Efendija, vjerovatno postoji pravilo kako se ponašati jer smo od vas naučili da islam daje uvijek odgovor.

Haris-ef.: Da, islam nudi odgovor na svako pitanje, pa tako i na ovo. Prije svega da kažemo još jednom da islam nije i ne smije biti opterećenje čovjeku, pa ako nekad čovjek ima neku poteškoću islam mu pruža rješenje. Nekada ga oslobađa obaveze, a nekada mu daje olakšicu.

Ko će mi navsti primjer kada je vjernik oslobođen neke obaveze? Zna li neko? Ahmed?

Ahmed: Ja mislim efendija da je osobođen od obavljanja hadža osoba koja je siromašna.

Haris-ef.: Sjajno, Ahmede. To je odličan primjer. Vjernik koji nema dovoljno novčanih sredstava da ode na hadž nije obavezan obaviti hadž. E, hajde da se im vratimo namazu bolesnika.

Vjernik mora uvijek obavljati namaz. U svakoj situaciji. Ako mu njegovo stanje ne dozvoljava ili predstavlja poteškuću da obavlja namaz onako kako treba, onda postoje olakšice. Mi smo već govorili o namazu putnika gdje smo se upoznali sa nekim olakšicama vezanim za namaz putnika.

Ako je osoba bolesna da ne može klanjati stojeći, onda će klanjati sjedeći, okrećući se prema kibli i obavljajući ruku tako što će gornji dio tijela malo nagnuti prema kibli, a za sedždu će tijelo više nagnuti u pravcu kible.

Ako je toliko bolesna da ne može ni sjediti, onda će klanjati u krevetu. Tada bi, po mogućnosti, trebala noge okrenuti prema kibli i tokom namaz ih saviti u koljenima. Ako je u mogućnosti pokretom glave će išaretiti ruku i sedždu.

Hasan: Efendija, a šta ako je bolesnik u bolnici gdje krevet nije okrenut prema kibli?

Haris-ef.:Tada će klanjati onako kako može, bez obzira što nije okrenut prema kibli.

Hasan: A kako će ako ne može uzeti abdest?

Haris-ef.: Da, to je dobro pitanje. Vjernik treba brinuti o svome namazu uvijek i za njega se pripremati. Ako je bolestan i leži kod kuće onda će tražiti od svojih najbližih da mu pomognu oko uzimanja abdesta ili tejemmuma. Ako je u bolnici i tu će upoznati bolničko osoblje da želi obavljati namaz tražeći da mu pomognu oko uzimanja abdesta ili da mu omoguće da bar može uzeti tejemmum.

Sjećate se da smo u lekciji Tejemmum kazali da osoba može uzeti tejemmum i onda kada voda postoji, ali je određenoj osobi nedostupna i da je zbog bolesti nije u stanju koristiti?

Bolesnik bez svijesti

Ako je osoba bez svijesti ili toliko bolesna da nije u stanju se fokusirati na namaz, makar u mislima, i ako to vrijeme potraje dulje od jednoga dana (šest uzastopnih namaza) onda s te osobe spada obaveza obavljanja namaza. Ako je besvjesno ili teško stanje kratkotrajno, onda će bolesna osoba naklanjati propuštene namaze (npr. period trajanja operacije i vrijeme djelovanja anestezije) kada se osvijesti ili kada se stanje popravi.

Hasan: A kako će osoba znati sve ovo procijeniti?

Haris-ef.: Hasane, namaz obavljaju judi koji su svjesni Allaha i znaju da Allah vidi njihovo stanje i zato će svaki vjernik koji poznaje ove propise najbolje znati koje su njegove mogućnosti i prema tome će postupati.

Kazali smo, islam ne želi čovjeku otežavati njegovo stanje, ali je namaz stalna veza između Allaha i čovjeka i treba ga čuvati u svakoj situaciji pa i onda kada je čovjek bolestan.