Haris-ef: Esselamu ‘alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu,

Do sada smo, draga djeco, više puta kazali da je namaz naša veza sa Allahom, dž.š. Namaze možemo obavljati na dva načina – pojedinačno i zajednički.

Do sada ste imali priliku sasvim sigurno klanjati u džamiji ili kod kuće gdje ne klanja svako za sebe nego se klanja zajedno. Zajedničko klanjanje zovemo – namaz u džematu.

Lejla: Efendija, a zašto se klanja u džematu? Lakše je da svako odluči da klanja kod svoje kuće kada može.

Haris-ef.: Da, Lejla, to je lijepo pitanje. Onda može neko kazati i ovako: Zašto moramo uopće klanjati. Lakše je da ne klanjamo.

Znači, u našoj vjeri mi uvijek ne radimo ono što je najlakše ili možda ono što nam se čini logično. Mi radimo onako kako je propisano i onako kako treba.

Namaz koji klanjamo u džematu je vrijedniji 25 puta rekao je Muhammed, a.s. On je sa svojim ashabima stalno klanjao namaze u džematu.

Osoba će klanjati namaz pojedinačno onda kada je spriječena doći u džamiju na namaz u džematu.

Ahmed: Efendija, a možemo li klanjati namaz u džematu u našim kućama.

Haris-ef.: Svakako da možemo, Ahmede. Lijepo bi bilo da se svi trudimo da namaze obavljamo u džematu. Prvo u džamiji, ako ikako možemo. A ako nam je kuća daleko od džamije ili ako nam obaveze ne dozvoljavaju da odvojimo vrijeme za namaz u džematu u džamiji, onda ćemo ga klanjati kod svojih kuća ili tamo gdje nas namasko vrijeme zatekne.

Mirsad: Efendija, da se za namaz pojedinačno daje 100 eura, a u džematu 2.500 eura onda bi garant sve džamije bile pune na svim namazima.

Haris-ef.: Pa dobija se više od toga, samo to treba shvatiti. Allah Uzvišeni će nagrađivati ljude daleko većom nagradom nego što ljudi mogu i pomisliti.