Muallima Fatima: Esselamu ‘alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu dragi učenici

Danas govorimo o 3. imanskom šartu – temeljnoj istini vjere.

U prethodnom 2. nivou mektebske pouke imali smo lekciju sa istim naslovom – Treći imanski šart. Danas ćemo obnoviti ono što smo kazali i naravno svoje znanje proširiti sa nekoliko novih informacija.

Važno je znati da Allah, dž.š., nikada nije ostavio ljude bez svoje upute. On je već Ademu, a.s., i njegovom sinu Šitu, a.s., dao svoju objavu koja je sadržavala naredbe i zabrane, savjete i upute potrebne za njihovo vrijeme.

Slobodno možemo kazati da su svi Allahovi poslanici svoj narod pozivali da vjeruju u imanske šarte.

Alma: Znači i oni su znali za šest imanskih šarta?

Muallima Fatima: Pa mogli bi tako kazati. Jer, svi Allahovi poslanici su ljude pozivali da vjeruju u Jednog Boga. Svi su objave dobijali preko meleka Džibrili i sve ljude od njihovog stvaranja prate meleki (kiramen-katibin), ali i svi ostali meleki imaju ista zaduženja; to znači da su ljudi znali za meleke i vjerovali u njihovo postojanje.

Kur’an – Posljednja Allahova objava

Adem, a.s., i njegova porodica su vjerovali u Adema kao Allahovog poslanika, a kasnije i u Šita, a.s., njegovog sina.
Dalje, znali su da će svi kad tad umrijeti i da će doži Sudnji dan, a i to da se sve dešava Allahovom voljom.

Sve ovo govori da ljudi od samih početaka vjeruju u imanske šarte.

Alma: A jesu li ljudi tada morali klanjati i jesu li klanjali kao mi?

Muallima Fatima: Lijepa pitanja postavljaš Alma. Mi znamo da su sinovi Ademovi, a.s., imali neku formu pokornosti Allahu dragome jer znamo da su u jednom trenutku kada su se sporili ko je ispravno postupio morali prinijeti žrtvu Allahu dragome. To nam govore da su postojali propisi. E sada, da li je namaz bio kao naš namaz danas – to ne znamo i koliko su namaza kanjali.

Allahove objave su, dragi učenici, vremenom sadržavali drugačije poruke, odnosno poruke prilagođene vremenu i prostoru u kojem su objavljene. Kada kažemo drugačije ne kažemo suprotne, a to je veoma važno.

Naime, ljudi su vremenom zaboravljali i svjesno mijenjali Allahove propise pa je bila stalna potreba da poslanici stalno obnavljaju i principe pravog vjerovanja objašnjavaju ljudima.

Podsjećam vas da ljudi prije nisu imali kompjutere, biblioteke, knjige,… i nije baš lahko bilo bilježiti Allahove poruke kao nama danas.

Stalno slanje Allahovih objava preko Allahovih poslanika ljudima je Allah Milosni pokazivao da voli ljude jer ih nikada nije ostavio bez svoje upute.

Allah, dž.š., kaže u Kur’anu da je svakome narodu poslao nekoga ko će ga upućivati na Pravi put (Er-Ra’ad, 13), odnosno svakom narodu je poslan poslanik (Junus, 10). Ovo govori da niko na Sudnjem danu neće moći kazati da za Allaha nije znao i da ga je Allah bez Objave ostavio.

Ibrahim: Mi znamo imena četiri velika kitaba i znamo da je bilo 100 suhufa. Kur’an je sačuvan do zadnjeg slova, a znamo li išta o Tevratu, Zeburu i Indžilu i o suhufima?

Muallima Fatima: Lijepo. Ponosna sam na vas jer imate pametna pitanja. Pošto su sve Allahove objave od Allaha to znači da se u njima nalazila, u suštini ista poruka. Ne bi imalo smisla da u jednoj objavi Allah kaže da trebamo vjerovati u meleke, a u drugoj da ne treba. Ili da u jednoj objavi kaže da je On Jedan i Jedini, da nije rođen i da nikoga rodio nije (sura Ihlas), a da u drugoj, da Allah sačuva, kaže da On ima ženu, oca, dijete,…

Biblija – sveta knjiga kršćana

Kršćani danas imaju svoju svetu knjigu koju zovu Biblija.

Biblija se sastoji iz 3 dijela: Stari zavjet – Tora, Psalmi i Novi zavjet – Evanđenja.

Morate primjetiti da pojam Tora liči na riječ Tevrat, objavljen Musa, a.s., i da Evanđelje liči na riječ Indžil, objavljen Isa, a.s. Psalmi predstavljaju Zebur objavljen Davudu, a.s. Ova tri biblijska dijela su ustvari prethodne tri velike Allahove objave koje su, po vjerovanju muslimana, a na temelju Kur’ana i hadisa, izminjenjene i ne sadržavaju originalnu Allahovu poruku.

Mnoge teme iz Starog zavjeta, kao i moralne biblijske poruke su često gotovo identične kur’anskim porukama. Međutim postoje i razlike.

Kršćani Isa, a.s., za jejeg mi muslimani vjerujemo da je odabrani Allahov poslanik vjeruju da je sin Božiji. Allah Uzvišeni u Kur’anu to negira na više mjesta, a posebice u suri El-Ihlas koju svi znamo.

Za kraj, mi muslimani vjerujemo u sve Allahove objave – knjige i suhufe, ali u njihovim originalima jer su to Riječi Božije i vjerujemo da je Kur’an časni, kao posljednja Allahova objava, obavezujući za sve ljude da ga prihvate kao konačnu i završnu Allahovu objavu.