Haris-ef.: Esselamu ‘alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu

Dragi učenici, danas učimo o posljednjem islamskom šartu ili petoj islamskoj dužnosti.

Amina, kaži nam šta za tebe predstavlja riječ hadž?

Amina: Paaaa, to je ono kada se ide u Saudijsku Arabiju. Ide se na mezar Muhammeda, a.s., oblači se bijela odjeća i kada se obavlja hadž bude velika gužva. Moja nana je išla na hadž i donijela mi je na poklon sedžadu kada se vratila.

Haris-ef.: Mirsade, vidim i tvoju ruku. Šta ćeš nam ti kazati.

Mirsad: Pa i ja znam kao i Amina da to ima veze sa odlaskom ljudi u Saudijsku Arabiju, ali sada sam htio kazati da sam čuo da je neko hadžija kada ima dovoljno para i kada počasti prijatelje kažu: “Para ima hadžija i za sitnu raju.”

Haris-ef.: Mirsade, ovo je ozbiljan tema a ti se šališ sa nama. Ali ako si već rekao što si rekao, sada hoću da čujem šta misliš o tome. Da li za tebe riječ hadžija ima pozitivno značenje i kako su izreku razumijevaš?

Mirsad: Pa ima pozitivno značenje, naravno. Ne može svako biti hadžija. Ova izreka znači da taj neko nije škrt i da je spreman pomoći drugima, a pogotovo onima kojima je potrebno.

Haris-ef.: Gledajte djeco, možda nije ni loše što nam je Mirsad ovo kazao pa da ovako počnemo.

Hadžija je osoba koja je obavila hadž. Nećemo skoro nikada čuti da za nekoga ko klanja kažu da je – namazdžija ili ko daje zekat da je zekatdžija. I kod drugih muslimanskih naroda osoba koja obavi hadž ima posebno poštovanje i ugled.

Naime, to prije nije svako mogao učiniti jer je putovanje do Saudijske Arabije i nazad mnogo koštalo. To su mogli učiniti samo bogati ljudi. Danas veoma mnogo muslimana može sebi priuštiti da jednom u životu obavi na hadž i hvala Bogu mnogi to čine. Skoro da nema ni jednog našeg džemata da iz njega na hadžu nisu bili mnogi.

Osoba koja ode na hadž se najčešće mnogo promjeni na bolje. Ako neko nije klanjao redovno – počne klanjati redovno, ako neka džena nije nosila maramu (hidžab) – od hadža počne voditi računa o propisnom odijevanju,…

Sara: Pa to je lijepo, efendije, ali zar se to ne može uraditi i kada neko ne ode na hadž?

Haris-ef.: Naravno da može i da treba. Uopće nije dobro čekati da neko ode na hadž i da počne izvršavati islamske dužnosti i da se počne čuvati zabrana. Naime, ljudi to rade zato što je Allahov poslanik, a.s., rekao:
“Ko hadž obavi u ime Allaha,…,vratiće se (kući bez grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila!’“ (Buharija, Muslim, Nesai i Ibn Madže)

Obaviti hadž znači početi ispočetka. Hadž je prekretnica u životu čovjekovom. Hadž je kruna i vrhunac vjere čovjekove.

Sara: Aaaa, zato je većina hadžija stariji ljudi i žene. Odu na hadž malo prije smrti, bude im sve oprošteno i onda se trude da rade dobra djela.

Haris-ef.: Sara, ako bi neko odgađao odlazak na hadž iz tog razloga onda teško d abi njegov hadž bio ispravan. Hadž treba obaviti čim se ispune uvjeti, a ne bez razloga čekati starost. To bi ustvari bilo pogrešno razumijevanje hadža.

Mirsad: A koji su uvjeti hadža efendija? Osim da moraš imati dovoljno para.

Haris-ef.: Uvjeti su slejdeći:

• osoba mora biti punoljetna i mentalno zdrava
• da ima materijalne mogućnosti
• sigurnost puta, a muslimanke trebaju imati zaštitu tokom puta (mahrem)

Mirsad: Znači da djeca ne mogu ići na hadž?

Haris-ef.: Mogu djeca ići na hadž, ali su obavezni izvršiti hadž kada postanu puneljetni. To je isto sa namazom. Djeca mogu klanjati i ako Bog da biće nagrađeni zbog toga, ali kada postanu punoljetni onda im postaje obavljanje namaza i hadža obavezno.

Hadžija mora obezbijediti da njegova porodica bude zbrinuta dok se on ne vrati sa hadža.

Također, osoba nije obavezna obaviti hadž sve dok putovanje ne bude sigurno. Žene, kao nježniji spol, na ovome putovanju koje je naporno i uopće nije lahko treba imati pratioca koji će joj pomagati i štititi je. To može biti njen muž, otac, djed, sin, brat ili da putuje sa grupom žena gdje su jedne drugima podrška.