Vjera (din) je izvedena iz glagolske osnove d j n (dane) što znači: posuditi, dati u zajam, biti dužnik. Prema tome, čovjek je dužnik onome ko ga je stvorio, onome ko ga je iz nepostojanja uveo u postojanje na što aludira ajet o Ugovoru. Čovjek zna da vraćanje tog duga može biti samo predanošću i pokornošću svome Stvoritelju.

Razum je najveći dar čovjeku ali zbog mogućnosti uzdizanja i oholosti razumu treba vodič – Božanska uputa. Samo spoj razuma i objave donosi sreću i prosperitet.

Samo naukom, bez vjere, se ne može postići sreća jer se nauka može zloupotrijebiti i donijeti nesreću čovjeku. Velika većina ljudi danas se odrekla vjere u Boga okrenuvši se materijalnom prosperitetu koji će bez vjere na kraju krajeva uništiti sve oko sebe. Allah dž.š. kaže:

„Pa ako ti se ne odazovu onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim.“

„A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?

Allah doista neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.“

Prijava greške

Sljedeći tekst će biti poslan administraciji: