Hadis je drugi izvor šerijata. Na temelju Hadisa kao i Kur’ana možemo zaključiti da je nešto farz, haram, mendub, mekruh itd. Na hadisu se zasnivaju mnogi vjerski propisi pa tako znamo kako klanjati, kako zekat davati, postiti, hadždž obaviti itd. Bez hadisa ne bi mogli obaviti nijedan vjerski propis, pa razdvajati Kur’an i Hadis svjesno znači razdvajati tijelo i dušu što je nemoguće. Zato moramo izučavati i jedno i drugo. Hadis učimo iz najpoznatiji zbirki a to su:

Buharijina zbirka, Muslimova zbirka, Tirmizijina zbirka, Nesaijina zbirka, zbirka Ibn Madže i zbirka Ebu Davuda. Najpoznatije zbirke su zbirke Buharije i Muslima.

Buharija je nakon stroge selekcije u svoju zbirku uvrstio od 600 000 hadisa samo 7 000, a Muslim od 300 000 samo 12 000 hadisa.

Poslije Kur’ana, ove dvije zbirke uživaju najveće poštovanje kod muslimana