Vladao je od 632. do 634. godine. Među prvima je primio islam. Platio je otkupninu za Bilala i mnoge druge. Smrću Muhammeda a.s. nastala je pometnja među muslimanima i on je tada uzviknuo: „O ljudi, ako je neko vjerovao u Muhammeda, on je umro, ali ko vjeruje u Allaha dž.š. neka zna da On je vječan.“ Kada je izabran za halifu rekao je:

„Ako budem slijedio pravi put pomozite me, a ako skrenem upozorite me. Najslabiji od vas je najjači kod mene ako su u pitanju njegova prava.“

Poslao je Usamu ibni Zejda kao zapovjednika na Sirijsku granicu i oporučio mu:

„Ne ubijaj te žene, djecu i starce. Ne sijecite stabla i ne gazite usijeve.“

U doba halife Ebu Bekra javio se lažni poslanik Musejlema pa je halifa poslao vojsku na čelu koje je bio Halid ibni Velid koji je kod Jemame porazio Musejlimu i u toj borbi poginulo je 70. hafiza Kur’ana. H. Omer je tada predložio halifi da se Kur’an sabere u jednu zbirku što je on i učinio naredivši komisiji, na čijem čelu je bio Zejd ibni Sabit da to uradi. Kur’an je onda čuvao Ebu Bekr, Omer i Hafsa. Za vrijeme halife Ebu Bekra, Halid ibni Velid je porazio Vizantince na Jermuku. Ebu Bekr je umro u 63. godini svoga života prirodnom smrću.