OLAZAK  ISLAMA  NA  BALKAN  I U BiH  I  PERIOD  OSMANSKOG  CARSTVA

 

U Bosnu i Hercegovinu islam je došao sa Turcima Osmanlijama 1463. godine u vrijeme sultana Mehmeda Fatiha. Muslimani su osvajanjem Sicilije i južne Italije sa svojim lađama dolazili i do jadranske obale pa se ne isključuje mogućnost da su se i ranije naseljavali na našoj obali. Islam se posebno širio tamo gdje je bilo bogumila koji su masovno prelazili na islam. Oni su bili jedna kršćanska sekta nastala u Bugarskoj pa se bogumilstvo prenijelo i u BiH naročito onda kada ih je nemilosrdno proganjao Stevan Nemanja.

Bogumili su imali dosta dodirnih tačaka sa islamom: Mariju nisu smatrali božanstvom, nisu se krstili, nisu vjerovali u raspeće Isusovo, osuđivali su upotrebu alkohola, a u ishrani su bili vegetarijanci. Osvajanjem Bosne 36 000 bogumilskih porodica dolazi pod Jajce da se pokloni Mehmedu Fatihu, i svi primaju islam, pa početkom 17. stoljeća tri četvrtine stanovništva Bosne i Hercegovine su muslimani.

 

 

 

  1. ISLAM  I MUSLIMANI  U  BiH  NAKON  1878. GODINE

 

Islamska zajednica je do 1882. godine živjela u sastavu Turske, dok se svojim dolaskom Austro-Ugarska usredsredila na odvajanje od Istanbula. Muslimani pružaju otpor, sele se u Tursku a 1882. godine 25 bošnjaka odlazi do Šejhu-l-islama.

Hilmi ef. Omerović tom prilikom dobija menšuru od Šejhu-l-islama 1882. godine koju legalizuje car. Sultan Hamid je svoje ovlasti prenio na Šejhu-l-islama, pa tako menšura crpi legalizaciju sve do Muhammeda a.s. Osnovani su Ulema medžlis i Zemaljska Vakufska komisija. Muslimani nezadovoljni svojim statusom traže autonomiju vjerskih stvari.

                                                                                               

Josip daje štatut za autonomiju Islamskoj zajednici 1909. godine. Ovo je prvi ustavno pravni dokument Islamske zajednice i svi se ustavi naslanjaju na njega. Sadržavao je 2 segmenta:

  1. vjerska uprava (muftije, Ulema medžlis i Reisu-l-ulema) i
  2. Vakufsko me’arifska uprava (Vakufsko me’arifski sabor i njegov Predsjednik) u osobi Reisu-l-uleme.

 

Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici je donesen 1930. godine i on ograničava autonomiju a sjedište Rijaseta premješta u Beograd sve do 1936. godine zbog čega je reis Čaušević dao ostavku. Sabor Islamske zajednice održan 1947. godine donio je ustav Islamske zajednice.

Vakufsko-me’arifska uprava ukinuta je 1959. godine a ostali su samo vjerski organi.

Ustav po volji muslimana je donesen 1990. godine da bi Obnovitaljski sabor 1992. godine ponovo uspostavio Islamsku zajednicu a Sabor 1997. godine donosi novi ustav po kome imamo sadašnju organizaciju Islamske zajednice.