Allah, dž.š., kaže:
"Svako živo biće će smrt okusiti...." (Ali Imran, 185)
Haris-ef.: Esselamu ‘alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu
Allah Uzvišeni nam kaže da će svako živo biće umrijeti. Ljudi se rađaju, odrastaju, stare i na kraju umiru. Allah dragi određuje kada će se neko roditi, koliko že živjeti i kada i gdje će umrijeti.
Mi muslimani vjerujemo da smrt nije kraj. Smrt je samo jedan prelazak iz ovoga života koje poznajemo u neki drugi život o kojem ne znamo mnogo.
Smrću naše se tijelo vraća zemlji, a duša nastavlja živjeti u svijetu kojeg zovemo berzah i tako će biti do Sudnjeg dana.
Kada umre musliman, njegova porodica, rođaci, prijatelji i poznanici s posebnim poštovanjem postupaju sa njegovim tijelom. Tijelo umrle osobe se kupa (gasul), umotava u bijele i mirisne čaršafe (ćefine) i stavlja se ispred okupljenih muslimana koji mu klanjaju jedan poseban namaz koji zovemo – dženaza-namaz.
Dženaza-namaz je poseban namaz u kojem molimo Allaha Uzvišenog da oprosti umrloj osobi.
Klanjati dženazu-namaz je farz, tačnije fardi-kifaje. Fardi-kifaje znači ako jedna grupa muslimana klanja ovaj namaz biće za to nagrađeni, a sa ostalih koji iz nekog razloga nisu došli ispratiti na budući svijet umrlog muslimana spada obavezna i neće biti kažnjeni. Ako u nekom slučaju niko ne bi klanjao dženazu svi bi bili griješni.
Ahmed: Efendija, bojite li se vi smrti?
Haris-ef.: Hahaha… Ahmede, hajde da na to pitanje ovako odgovorim. Ljudi se boje svega što ne poznaju, a pošto je smrt doista velika nepoznanica onda je prirodno da je se bojimo.
Najčešće ono čega se bojimo – izbjegavamo. Npr. neko se boji letjeti avionom i onda jednostavno neće da putuje negdje gdje se putuje avionom. Čovjek se boji smrti i često je zaboravlja i neće da o njoj razgovara misleći da će je izbjeći ili joj pobjeći. Svi znamo da moramo umrijeti, bojali se smrti ili ne. E, zato je veoma važno da se pripremamo za dan kada ćemo umrijeti.
Naša lijepa vjera nas uči šta se dešava s nama i našom dušom nakon smrti. O tome upravo učimo u ovoj lekciji.
Musliman na samrti
Prije nego se upoznamo sa dženaza-namazom, želim vam kazati nekoliko veoma važnih informacija vezanih za smrt, a onda se očekuje od vas da ih također naučite i poslije primjenjujete u životu.
Cilj mekteba nije samo nešto naučiti kako bi dobili dobru ocjenu ili da bi mogli kazati da ste završili mektebsku pouku. Cilj mekteba je naučiti što više o svojoj vjeri i onda to primjenjivati u životu.
Dragi učenici, svi ljudi umiru – i oni koji vjeruju i oni koji ne vjeruju, i oni koji znaju mnogo o vjeri i oni koji ne znaju ništa. Veoma je važno da svi brinemo o sebi prije nego što nam smrt pokuca na vrata.
Ako musliman osjeti da mu se bliži smrtni čas (ako je teško bolestan, star i iznemogao, možda učestvuje u ratu i svakoga dana može poginuti, isl.) važno je znati da musliman nikada ne smije tražiti smrt od Allaha dragoga. Jedino može kazati: “Gospodaru daj mi smrt ako je ona bolja za mene od života.”
Lijepo je da musliman prije smrti napiše oporuku (vasijjet – testament). Može se konsultirati sa svojim imamom kada to bude radio.
Lijepo je da osoba koja iščekuje smrt uči šehadet ako je u stanju. Također, ljudi koji se nalaze oko osobe na samrti trebaju poluglasno izgovarati La ilahe ilallah kako bi indirektno potakli umiruću osobu da za njima ponavlja.
Izražavanje saučešća
Lijepo je da se porodici umrle osobe izrazi saučešće. Saučešće se izražava riječima Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun (Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo). Sa ovim riječima se ožalošćeni članovi porodice podsjećaju na Allaha ukazujući da ćemo se na kraju svi mi vratiti Allahu Uzvišenom.
Ožalošćeni članovi porodice odgovaraju rijelima Innellahe me’as-sabirin. (Allah je uistinu sa strpljivima.) Sa ovim riječima oni sebe podsjećaju na važnost sabura i trude se strpiti se u tugi za umrlom osobom.
Bilo bi lijepo i pohvalno da bar nekoliko dana komšije preuzmu na sebe obavezu pripremanja hrane za porodicu umrle osobe. Poslanik, a.s., je savjetovao ashabe da tako čine.
Kako se klanja dženaza-namaz?
Uvjeti ispravnosti dženaza-namaza
Da bi dženaza-namaz bila ispravna moraju biti ispunjena 4 uvjeta.
- da je umrla osoba musliman
- da je umrla osoba okupana – ogasuljena i umotana u ćefine
- da se umrla osoba nalazi ispred džemata
- da je desna strana umrle osobe okrenuta prema Kibli
Farzovi dženaza-namaza:
- stajanje u safovima (ako broj prisutnih dozvoljava formirati minimalno tri safa)
- izgovaranje četiri tekbira za imamom
Sunneti dženaza-namaza:
- poslije 1. tekbira proučiti Subhaneke sa dodatkom Ve dželle senauke na kraju prije riječi Ve la ilahe gajruke.
- poslije 2. tekbira proulčiti Salavate
- poslije 3. tekbira proučiti dženazetsku dovu
- poslije 4. tekbira predati selam na desnu i lijevu stranu
Kod donošenja tekbira ruke se dižu samo prilikom nijjeta. Također, tekbire naglas donosi imam kako bi ga mogli čuti oni koji klanjaju iza njega, a svi ostali tekbir donose u sebi ili šapatom.
Nakon završetka dženaza-namaza tijelo umrlog se nosi do mezarja. Lijepo je da prisutni vjernici uzmu učešća u nošenju i zakopavanju tijela umrlog.
Mekruh je da žene ispraćaju i slijede dženazu.
Dženazetska dova
(vidi, Ilmihal 3, str. 72)
Jednog dana je došao melek Džebrail kod Muhammeda, a.s.i rekao:
"O Muhammede! Živi kako hoćeš ali ćeš na kraju umrijeti. Voli koga hoćeš, ali ćeš ga na kraju ostaviti. Radi šta hoćeš, zaista ćeš za to biti nagrađen (kažnjen)." (Taberani)
- Prvom prilikom sa ocem ili članom porodice prisustvovati dženazi, a onda napisati svoja zapažanja
