Svijet je danas podijeljen na islamski i kršćanski, koji su međusobno neprijateljski raspoloženi zbog straha od ekspanzije islama. Još od polovine 20. vijeka počelo je prisilno nametanje zapadne kršćanske kulture i civilizacije cijelom svijetu (ideološka globalizacija).

Muhammed a.s. je rekao: „Sigurno ćete početi slijediti puteve onih prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, pa kad bi oni ušli u gušterovu jazbinu i vi biste ušli za njima.“ Ashabi upitaše:

„A jesu li to židovi i kršćani?“ Poslanik odgovori: „A ko drugi:“

Islam je uzdrman iskušenjima i ratovima, ali ipak nije poražen. Naprotiv, on ponovo dolazi do izražaja kada zapad potresaju mnogi socijalni, ekonomski, moralni i drugi problemi koji su rezultat materijalističkog pogleda na svijet pa se javljaju mnogi pokreti tražeći alternativu.

To je jedino islam sa svojim vječnim i univerzalnim vrijednostima koji svijet može izvući iz krize. U vrijeme nuklearnog naoružanja svi nesporazumi bi se trebali rješavati sporazumima, a ne silom koja uvijek rađa silu i destrukciju svih vrijednosti.

Problem islamskog ummeta je u ne sprovođenju islamskog učenja, u razjedinjenosti koja omogućava silnicima da zagospodare islamskim zemljama i njihovim dobrima.

U svijetu se plasira teza da je islam kriv za krize koje ga potresaju.

Svijet šuti o vjeri, pa mase koje to nedovoljno poznaju olako bacaju krivicu na vjeru, a izlaz je u objektivnom informisanju i naučavanju vjere. Istina, pojedinci često zloupotrijebe vjeru u svoje rušilačke svrhe misleći da će tako izaći iz krize u koju su zapali.

Ateizam nije još izgubio ni popularnost, niti je dobio masovnost zbog dugogodišnjeg monopola nad religijom i naukom pa su još mnogobrojni intelektualci zadojeni ateizmom vrlo moćni i utjecajni ljudi u svijetu. Ipak, danas imamo rastuće vjerovanje kod mnogih, ali i rastuće nacionalizme koji napušteni totalitarizam zamjenjuje drugim pogubnijim i opasnijim po manje zajednice poput naše u BiH. Nacionalizmi u Srbiji i Hrvatskoj su učinili mnoga zla kako po nas bošnjake tako i prema samima sebi. Izlaz je u međusobnom uvažavanju i komuniciranju i istinskom prezentiranju vjere kako vlastite tako i druge.