Ibrahimov a.s. otac Azer bio je idolopoklonik. Ibrahim a.s. je zbog vladareve naredbe da se ubiju sva muška djeca rođen u pećini. Razmišljao je o Bogu pa nakon spoznaje da zvijezde, mjesec i sunce ne mogu biti Bog i da je Bog ne vidljiv i da je Stvoritelj svega, on poziva svoj narod i oca u pravu vjeru. Ibrahim a.s. je porazbijao sve kipove izuzev najvećeg u čiju ruku je stavio sjekiru i rekao im da je njihove kipove porazbijao onaj najveći.

Nakon toga su mu rekli da on to nije mogao učiniti i bacili su ga na lomaču ali mu vatra nije ništa naudila jer je Allah dž.š. naredio vatri da bude hladna i spasonosna za Ibrahima.

Ibrahim a.s. odlazi od svog naroda sa ženom Sarom i ulazi u Egipat gdje je vladar nakon pokušaja da zagrli Saru istoj poklonio robinju Hadžeru.

Sa Sarom Ibrahim a.s. nije imao djece pa mu ona dozvoljava da živi u braku sa Hadžerom, a kada mu ona rodi Ismaila a.s. Sara postaje ljubomorna i Ibrahim a.s. odvodi Hadžeru i Ismaila u pustinju.

Hadžera tražeći vodu trči između Safe i Merve a na mjestu gdje je Ismail čeprkao nogom po pijesku Allah dž.š. dade pa poteče voda Zem-zem.

Kad Ismail podraste Allah dž.š. naredi Ibrahimu u snu da ga žrtvuje što Ibrahim i pokuša da učini ali mu Allah dž.š. posla po meleku ovna za žrtvovanje.

Ibrahim a.s. sa Ismailom a.s. je izgradio Ka’bu.

Sunećenje muškog djeteta potječe još od poslanika Ibrahima a.s. To je jedna veoma korisna i preporučljiva higijenska mjera. Po važnosti Ibrahim a.s. je odmah poslije Muhammeda a.s. pa ga stoga Allah dž.š. u Kur’anu naziva „halilullah“ – „Allahov prijatelj.“