Vakuf je posebna vrsta ibadeta (ibadeti malijje) koja se ispoljava kroz zavještanje (uvakufljenje) imovine u dobrotvorne svrhe. Muhammed a.s. i poslanici prije njega su uvakufljavali svoju imovinu. Primjere ovoga vidimo u tome da je Ibrahim a.s. sa sinom Ismailom a.s. sagradio Kabu, Sulejman a.s. je sagradio Bejtu-l-makdis u Kudusu (Jerusalemu),a Muhammed a.s. je sagradio džamiju u Medini i Kubau i uvakufio svu svoju imovinu (7 voćnjaka u Medini i okolini) u čemu su ga slijedili mnogi ashabi.

Na vakufima je zapravo počivala islamska civilizacija.

Pored čisto vjerskih vakufa (džamije, medrese, biblioteke) značajni su takozvani komunalni vakufi (ustanove), a to su: hamami, česme, putevi, musafirhane, vodovodi, groblja, bezistani, pekare, mlinovi itd.