Video igrice – granice, upotrebe i zloupotrebe

MMožemo reći da mladi izmedju 7 i 17 godina svaki trenutak svog slobodnog vremena provode u tzv. generacijskom čarobnom trouglu: gledajući TV, igrajući igrice i gubljenje vremena pred ogledalom. Stručnjaci već ozbiljno počinju da upozoravaju na opasnosti od širenja ove nove vrste pošasti, zavisnosti kod djece, ali i kod odraslih. Video igrice se mogu smatrati svojevrsnom elektronskom drogom koja guta slobodno vrijeme, ugrožava porodični budžet, ali i zdravlje djece, smanjuje radni učinak i povećava količinu negativne energije.

Danas se video igre mogu naći na kompjuterima, mobilnim telefonima, tabletima, a najviše na igračim konzolama (Sony-jev Play-Station, Nintendo – vi Gameboy …).

Djeca najviše igraju akcione ili sportske igrice, te virtuelne strategije.

Razlozi zbog kojih djeca i mladi igraju video-igrice su različiti:

  • Zbog zabave
  • Zbog uzbuđenja
  • Djeca kroz njih najčešće žele da pobjegnu od stvarnosti, one im često pružaju osjećaj uspješnosti i pobjede, ali i pripadnost određenoj zajednici
  • Zbog mogućnosti da nešto nauče i razviju neke vještine

Internet kao medij omogućava pristup informacijama, znanjima i idejama, a takođe pruža i mogućnost razvoja socijalizacije, povezivanje sa prijateljima, rođacima, razmjenu ideja, informacija, ali i preispitivanje sopstvenih postavki o sebi i o svjetu čime doprinosi ličnom razvoju djece.

Internet kao sredstvo za komunikaciju i upoznavanje sa drugim ljudima može u određenim okolnostima da predstavlja i veliku opasnost za njih, jer zapravo skrivajući se iza računara u komunikaciju sa djetetom mogu doći osobe koje imaju loše namjere, i koje mogu doći do kontakt podataka djeteta ili dogovoriti i susret sa njim. Pored toga na Internetu postoji veliki broj sadržaja koji nije primjeren djeci i koji može izazvati neprijatna osjećanja i imati negativne posljedice na njihov razvoj.

Da bi Internet bio bezbjedan, moramo biti svjesni svih opasnosti koje vrebaju u virtuelnom svijetu, kao i načina na koji možemo da zaštitimo sebe, a posebno djecu koja su najranjivija, puna povjerenja i ne razmišljaju mnogo o posljedicama.

Nažalost, u dječijim filmovima i igricama, nasilje i neprihvatljive scene su najčešće upakovani u “slatke i prijateljske” likove i dizajn, , pa se djeca pogube u identifikaciji i oponašanju omiljenih likova. Zato je potreban oprez u odabiru i konzumaciji (gledanju, igranju …) zabavnih sadržaja.

Mnoge studije ukazuju da izloženost nasilničkim video igricama i neprimjerenim sadržajima :

  • povećava želju za fizičkim obračunom;
  • povećava nasilnička razmišljanja;
  • povećava agresivne emocije;
  • povećava agresivne akcije;
  • umanjuje pozitivne akcije.

Zato djeca trebaju biti oprezna kada biraju i prate programe na različitim medijima i zapitati se koliko određene poruke sa ekrana utiču na njihove stavove, vrijednosti, ideje, odnos prema drugima, odnos prema samom sebi. Na učenje i zabavu preko video igrica neka djeca ne gledaju toliko blagonaklono, te smatraju da je igranje igrica zapravo gubljenje vremena. To su ona djeca koja prkose dokonosti na produktivniji način, te pokušavaju raditi na sebi kroz čitanje knjiga, tjelovježbu, muziciranje, slikanje, pisanje, fotografisanje, druženje…

Loši efekti video igrica
  • U medijima se može često čuti stav da su nasilne video igrice odgovorne za nasilno i asocijalno ponašanje djece. Djeca koja igraju ovakve igrice često su agresivnija i tu svoju agresivnost ispoljavaju kroz nasilno ponašanje. U socijalnim kontaktima sa drugima često ispoljavaju nepromišljene riječi i reakcije koje ponekad vode u direktan konflikt. Vremenom počinju da gube na strpljenju, istrajnosti, toleranciji, fleksibilnosti, nježnosti i drugim vještinama neophodnim za uspješnu interakciju i komunikaciju sa vršnjacima.
  • Ukoliko dijete igra igrice previše, postaje otuđeno, asocijalno. Ovo često zna da postane ozbiljan problem, pa tako nisu rijetki primjeri kada dijete ostane bez drugara jer su mu oni “dosadni” i “nezanimljivi” a video igrice su “zabavne”.
  • Također, ukoliko dijete dugo igra igrice, to može negativno uticati i na druge njegove aktivnosti kao na primer na učenje, vanškolske aktivnosti, sportske aktivnosti, fokusiranost na razgovore u porodici i školi, odnos prema sebi i drugima – zanemarivanje emocionalnih i socijalnih potreba…
  • Previše igranja video igraca može dovesti i do miješanja stvarnog svijeta sa virtualnim svjetom – to je situacija u kome dijete nije u stanju da precizno razgraniči stvaran (racionalni ) svijet i život od svijeta i života u video igrici( imaginarni svijet ).
  • Djeca koja previše vremena provode igrajući igrice mogu početi da se ponašaju impulsivno, da imaju problema sa koncentracijom, određivanjem prioriteta u obavezama, kao rasporedu dnevnih aktivnosti i slobodnog vremena.
  • Neke video igrice djecu uče pogrešnim vrijednostima – u stalnoj potrebi za pobjedom i prelaženjem na više nivoe može da se javi nervoza, nespremnost na poraz i konkurenciju, manjak poštovanja prema drugima, nedostatak humora u odnosu sa drugima…
  • Video igrice mogu imati loš uticaj i na zdravlje djeteta, prije svega na njegov vid i na kičmu koja se krivi tokom dugog i nepravilnog sjedenja. Takođe se usljed pretjeranog igranja igrica može javiti : bol tetiva u ručnim zglobovima, bol u vratu, depresija, promjene raspoloženja, ispadi ljutnje ako roditelj prekine ili ograniči dijete u igranju, izbjegavanje aktivnog druženja i aktivnosti sa prijateljima, preferiranje da vrijeme provodi radije u svojoj sobi nego sa porodicom, lošiji uspjeh u školi i slabija pažnja na nastavi.
Dobri efekti igranja video igrica

Medjutim, postoje i naučnici i psiholozi koji tvrde da djeca od video igrica zapravo mogu imati mnoge koristi, a kao glavnu korist navode mogućnost da postanu “pametna”.

Video igrice zapravo mogu djecu da nauče naprednom razmišljanju koje im može koristiti kasnije u životu. Roditelji bi trebali imati u vidu činjenicu da video igrice predstavljaju djetetu računare i tehniku. Pošto mi živimo u tehnički visoko razvijenom svijetu , i djeci je neophodno da se prilagode na njega. Video igrice su odličan način da ih kroz zabavu uvedemo u svijet tehnike.

  • Video igrice su odlična vježba za mozak djeteta. Da bi se prešla neka video igrica, često je potrebno apstraktno ili napredno razmišljanje. Ove vještine se čak ni u školi ne uče. Neke od mentalnih vještina koje se treniraju dok se igraju video igrice su: praćenje instrukcija, rješavanje problema, koordinacija oka i ruke, upravljanje resursima i logistikom, multifunkcionalnost, brzo razmišljanje, strategijsko razmišljanje i predviđanje, čitalačke i matematičke sposobnosti, upornost, prepoznavanje obrazaca, procjenjivačke sposobnosti, orijentacija, memorija, razumno rasuđivanje, timski rad…
  • Video igrice čine učenje zabavnim. Ljudi iz industrije video igrica su to odavno prepoznali, tako da danas postoji dovoljno edukativnih igrica pomoću kojih dijete može kroz zabavu i igru da nauči korisne stvari.
  • Video igrice mogu učiniti dijete kreativnijim – često se odrasli iznenade kada dijete neku svoju vještinu, vokabular, ideju argumentuje kroz primjere i likove iz igrica.
  • Video igrice mogu povećati djetetovu brzinu donošenja odluka.
  • Video igrice podižu djetetu samopouzdanje kada ih pređu.
    I još :
  • Potiču kreativnost, razvijaju kognitivne sposobnosti i percepciju
  • Omogućuju zabavan i društveni oblik zabave
  • Poboljšavaju matematičke vještine kroz svladavanje razina i brojanje bodova
  • Razvijaju vještine čitanja
  • Razvijaju vještine planiranja, brzog reagiranja i rješavanja određenih kompleksnijih problema
  • Potiču prosocijalno ponašanje kao što su pomaganje i briga za drugoga
  • Potiču razvoj govora kod autističnih mališana
  • Omogućavaju terapiju igrom za djecu koja su emotivno zatvorena i nedruštvena

Sve navedeno vrlo su važne životne vještine koje mogu pomoći djeci da se razviju u, primjerice, dobre hirurge ili znanstvenike.

Ipak sve navedeno vrijedi ukoliko razgovaramo o umjerenom korištenju računara. Prema preporuci psihologa, djeca starosti od 3 do 12 godina smjela bi ispred ekrana provoditi jedan sat dnevno, a tinejdžeri do dva sata dnevno.

PORUKA :

Kao i sve stvari u životu, sve ima svoje i pozitivne i negativne strane. Iz priloženog se vidi da video igrice mogu biti veoma štetne, ali i korisne. Važno je naći neku umjerenost i imati granicu pri upotrebi sadržaja koji nam se nude. To svakako traži od djece zrelost i kritičnost, a od roditelja nadzor, kontrolu i savjetovanje djece kako ne bi došlo do zloupotreba.

(osmcc.edu.ba)

Prijava greške

Sljedeći tekst će biti poslan administraciji: